Novosti
TRPIŠ I ŠUTIŠ ILI...
Lifestyle Club
Najopasniji izraz za ženu?
"Meni bi bilo dovoljno..." ili "zadovoljila bih se..."
Obično mislimo na tiho, pasivno prihvatanje sebe i svog stanja:
- Bez prevelikih zdravstvenih problema
(Nije bitna ta mala bol u leđima koju osjetiš ujutro kad se probudiš i koja te prati cijelo radno vrijeme, bol vratu od kojeg imaš te jake glavobolje, pritisak, hipertenziju, nesanicu itd. nema veze)
- Dobre fizičke kondicije da možeš raditi sve, od kućanskih poslova do odvođenja djece u park i rada 8 sati - sjedeći, zalijepljena za stol.(Nije važno ako si uvijek umorna, pardon... Premorena, bez energije i apatična)
- Bez previše estetskih pretenzija
(Nije važno je li ti odjeća preuska ili preširoka, ako se ne voliš slikati a kad te slučajno slikaju, kad vidiš sliku, namrštiš se. Da ti ne spominjem da više ne nosiš haljine i uske farmerke koje si toliko voljela i uskoro ćeš morati promijeniti garderobu za nešto veću veličinu.)
- Udovoljavanje potrebama cijele familije,
(Svaki dan drugoj potrebi koja te izluđuje, čini nervoznom, kiselom i mrzovoljnom i koja te izbaci iz takta)
- Hodanje od auta do ureda,
(Osim ako ti parking nije predaleko, inače se otvori nebo)
- Podići par cekera kada ideš u kupovinu,
(Bolje ne kupuj mlijeko i deterdžente ili krompire jer je onda kesa preteška)
- Ne nakupljati višak kilograma tokom menopauze,
("Sad je prekasno, ne može se više ništa, ostarila sam.")
- Biti u mogućnosti prepustiti se nekim prehrambenim hirovima poput slatkiša i čokolade.
(Pa onda ne spavaš cijelu noć zbog osjećaja krivice ili dan nakon postiš na hljebu i vodi poput kazne za zatvorenike)
Dobro, ma bravo.
Ukratko, sve što ti je potrebno da ostaneš opuštena i da živiš mirno.
Sve ovo gore što sam navela je dobro i ispravno ako je riječ o starici od 80 godina, a za one iznad 30 a mlađe od 60 je prirodna smrt.
Jesi li ikada pomislila: "Bilo bi mi dovoljno..." ili "zadovoljila bih se..."?
Eto, znaj da ti kao ženi svi problemi u tvom životu potiču odatle.
Život koji te "gazi" polazi iz činjenice da si već sa povučenom ručnom kočnicom i sve dodatno ti se čini kao nevjerovatan i nadljudski napor.
Problem je u tome što je živjeti dobro i sretno pravedno i demokratski.
Pomalo je poput odlaska u teretanu.
Šipku od 50 kg za čučanj NIJE briga jesi li mršava, debela, visoka, niska, motivisana, nemotivisana, bogata, siromašna, umorna, odmorna, itd... Ili je natovariš na ramena i dižeš ili ne dižeš.
Nema "malo je podignem", ne postoji "samo da podignem praznu šipku".
Uteg ne zanima hoće li ti biti dovoljno da podigneš 30kg. Ili podigneš svih 50 kg ili se ne pomakne ni za milimetar.
Živjeti je isto.
Ili svaki dan podigneš SVE kilograme koliko ti je potrebno da ostaneš na svijetu, uz posao, kuću, porodicu, starije roditelje, djecu, itd... Ili te težina gazi.
I ne zanimaju ih tvoji izgovori. "Eh, ali ti imaš onu ili ovu koja ti pomaže...", "ali ti si genetski nadarena...", "ali ja imam djecu za čuvati", "ali ja sam umorna jer radim u... radim u smjeni", "ali ona je imala sreće jer...", "ali kad sam bila mala, mama mi je rekla da sam smotana i sad sam dobila traumu od toga"...
Uteg te pogleda i kaže: "Glu***o, ne idem odavde. Diži guzicu!"
Ne odlučuješ ti "koliku težinu želiš podići". O težini odlučuje svijet, život, posao, ekonomija, porodica itd...
To je kao da se penješ pokretnim stepenicama unatrag. Samo da staneš i da se ne vratiš nazad, moraš trčati, a ne hodati.
Ako prestaneš, ako se smiriš, umrijet ćeš.
Ako doista želiš živjeti život kakav zaslužuješ, moraš uvijek i samo težiti "beskonačno i dalje" za najbolji mogući život ikad.
U suprotnom, kako god, bila si u pravu i živjet ćeš život kakav si zaslužila.
Ugodan dan.
Aktivnosti
Ocjenite aktivnost
