Hrabrost, vrijednost, snaga, tvrdoglavost i dostojanstvo ovog naroda koji nikada nije spuštao glavu pred prijetnjama, strahom i stegama.

Prvog marta su odlučili da se osamostale i odbranili svoj izbor boreći se i ginući za njega.

4,2 miliona duša (u to vrijeme) u jednom narodu i državi.

Svjesna sam da je 1. mart dan koji ne može ujediniti uspomene podijeljene godinama ogorčenosti, bratoubilačkim ratom, retorikom uvijek rasplamsanom gnjevom.

1. mart je dan referenduma.

Dan je prvih barikada u gradu.

Dan razdvajanja.

Dan kraja i dan novog početka rođenog u krvi i boli, da, ali koji je tada stvorio ovu prekrasnu naciju koju danas svi zovemo domovina.

Jest tako, jer se osjećam kao kod kuće kada sam u Sarajevu, kada sam u Bosni i Hercegovini, čak i ako sam Italijanka.

Osjećam se dobrodošlo i prihvaćeno zbog onoga što jesam i osjećam se dijelom ove zemlje koja svu svoju snagu, veličanstvenost i inteligenciju izražava zahvaljujući svojoj raznolikosti.

Šetajući gradom udišem kosmopolitski vazduh koji još uvijek čvrsto čuva svoju tradiciju, kulturu i vrijednosti.

Ali noću...

U najsitnijim satima...

Kad se sve stiša i u toj tišini...

„Teško i sigurno izbija sat na katoličkoj katedrali: dva posle ponoći. Prođe više od jednog minuta (tačno sedamdeset i pet sekundi, brojao sam) i tek tada se javi nešto slabijim ali prodornim zvukom sat sa pravoslavne crkve, i on iskucava svoja dva sata posle ponoći. Malo za njim iskuca promuklim, dalekim glasom sahat – kula kod Begove džamije, i to iskuca jedanaest sati, avetinjskih turskih sati, po čudnom računanju dalekih, tuđih krajeva sveta!..." 

I mirno zaspim u jednoj od soba u nekoj kući negdje na Baščaršiji

„Tako i noću, dok sve spava, u brojanju pustih sati gluvog doba bdi razlika koja deli ove pospale ljude koji se budni raduju i žaloste, goste i posprema četiri razna, među sobom zavađena kalendara, i sve svoje želje i molitve šalju jednom nebu na četiri razna crkvena jezika."

-Ivo Andrić

I moja se diže puna zahvalnosti i nade da će se umovi prosvijetliti i da će mir uvijek vladati u našim srcima, u našem domu, u našoj domovini i u svim dijelovima svijeta.

Neka se danas na hiljade državnih zastava vijori na javnim zgradama, kućama i duž glavnih sarajevskih aleja (ulica). 

Neka Bosna i Hercegovina danas slavi 32 godine nezavisnosti.

Neka bude prilika za slavlje nacionalnog identiteta, kulturnog bogatstva i zajedništva. 

Draga naša jedina domovino, želim ti sretan Dan nezavisnosti!

Giovanna