Većinu malih biznisa pokrenule su žene koje ne žele "imati vlasnika", "poštovati naređenja" ili "raditi ono što im se kaže" ili "pridržavati se pravila koja im se ne sviđaju".

To je mit o "raditi ono što želim" i "biti sam svoj šef"... što je ujedno i glavni razlog zašto male kompanije uvijek ostaju mikro ili se zatvaraju.

  -Postala si robinja sama sebi, primaš platu nakon plaćanja kirije, računa, poreza, dobavljača itd. samo ako je nešto ostalo. Inače ništa, morat ćeš raditi još više da se izvučeš.

  -Vraćaš se kući uništena i sa hiljadu problema u glavi, a "druga smjena" te čeka kući sa stvarima za pranje, peglanje, kuhanje, brisanje prašine, usisavanje itd.

  -U svemu tome te muž i djeca "moljakaju" neko vrijeme za njih i "tužakaju kako ne obraćaš pažnju" ali  ne rade apsolutno ništa konkretno da ti pomognu i da tek onda imate kvalitetno vrijeme zajedno.

  -Ne dobijaš pomoć i misliš da ako želiš da se stvari dobro urade, jedina koja to može učiniti si ti.

Ne brini, kad shvatiš da ovako ne možeš daleko, muža više nećeš zanimati i djeca će bit punoljetna.

Razumijem da rad sa glupim šefom ili rad u "toksičnoj" kompaniji svakako nije ugodna stvar, ali raditi od sutra do jutra sa takvim uslovima nije šetnja parkom.

Problem je u tome što ako želiš da izgradiš pravu kompaniju i vodiš je ka uspjehu i da imaš sretan život za tebe i tvoju porodicu, trebaš se brinuti o sebi. 

  ◾ Sada moraš ti biti ta koja će kreirati specifična i rigorozna pravila i iznad svega biti prva koja će ih poštovati bez izuzetka. 

  ◾ Radiš pravi broj sati, odvojiš vrijeme za sebe da upravljaš stresom i svojim mentalnim i fizičkim zdravljem, i nauči delegirat.

  ◾ A onda dolazi još teži zadatak od samodiscipline, a to je da natjeraš svoje "prijatelje/ce" ili ko god se tako osjeća ako si ih dovela u firmu da ih poštuju, do "svog muža" za koga si našla mjesto, do ljubavnika, tehničara koji zna samo on neke stvari i drži te za vrat, cura koja drži crni fond pa te ucjenjuje ako nešto kažeš itd...

"Pokrećem svoj posao pa radim šta god hoću" ili još gore "ja postavljam pravila u firmi, ali to se odnosi samo na druge, a ne na mene i moje prijatelje/ce" je osnovni uzrok neuspjeha firme zbog neproduktivnosti , pobune, tračeva, unutrašnjih sukoba, nezadovoljstva itd.

Ni konkurencija, ni država, ni porezi, ni sivi vanzemaljci od pete dimenzije.

Nemaš pravila ili  pravila koja imaš se ne poštuju? 

Onda si se lijepo zeznula.

Zapiši.