Na sabahu ispod mog prozora neko viče.

“Ja sam slobodan čovjek!”

Kontam što je to lijepo kad...

“P***a vam m******a!”

Pauza….

“Pušite mi k***c”

Ja zinula i počela se smijati. Znači strašno.

Ova anegdota pomogla mi je da objasnim jedan vrlo bitan koncept i nisam mogla odoliti da ne  ispričam na događaju "Savršeno ljeto" koji se održao prošle sedmice u mom klubu. 

Apsurdno? Da.

Smiješno? Također.

Prosto i vulgarno? Apsolutno

A znaš šta?

-Ne možeš kontrolisati šta se dešava oko tebe. 

-Ne možeš izbjeći apsurdne situacije, čudne ljude ili “loše” dane.

Ali uvijek možeš birati kako ćeš reagovati.

Taj čovjek je vikao, psovao, vrijeđao... naravno, nije bilo ni kulturno ni poštovanje prema drugima.

Ali – ako pogledamo s druge strane – oslobađao se ogromne napetosti koju je nosio u sebi.

Grubo, da.

Agresivno, da.

Ali se ipak na neki način “pražnjavao” od emocije koja je vjerovatno u njemu kipjela.

Osloboditi se potisnutih emocija – naravno, na svjesniji i obazriv način – od suštinskog je značaja za naše dobrobit.

Jer kada sve držiš u sebi – bijes, frustraciju, tugu – na kraju to platimo: s anksioznošću, fizičkom boli, hroničnim stresom.

Dakle:

• Njegov način nije bio zdrav ni za one koji su ga slušali, ni za njega – ako mu je to uobičajeno ponašanje (jer samo održava začarani krug bijesa).

• Ali potreba da se izrazi – bila je stvarna i ljudska.

To se dešava kod mnogo žena kad im pukne film i:

-deru se na djecu

-napadaju partnere

-budu odvratne prema kolegama

Sve površinski izgleda kao da nemaju neki razlog za toliko buke, ili "neopravdano" ili pretjerano reaguju i sl. ali ustvari je to je crveni alarm koji naše tijelo i duša šalju nama da signaliziraju da nešto tu ne "štima" kako treba, 

Idealno bi bilo naučiti kako da “isprazniš” napetost bez da povrijediš druge ili sebe:

•razgovorom s nekim,

•pisanjem,

•fizičkom aktivnošću,

•svjesnim disanjem,

•traženjem trenutaka svjesnog (a ne eksplozivnog) pražnjenja.

U suštini:

Ne moraš postati tempirana bomba… niti potisnuti “sveci”.

Moraš jednostavno naučiti prepoznati, izraziti i osloboditi emocije na zdrav način.

Jer, na kraju krajeva, dobrobit počinje upravo tu: 

-u slušanju sebe, emocionalnoj iskrenosti i odluci da čuvamo svoj unutrašnji balans.

PS

Nekada mi je bilo dovoljno da izudaram vreću za boks, a danas mi je dovoljno samo da malo prošetam u prirodi… ili da pišem.

Svako ima svoj način da se izbaci, oslobodi, smiri.

Sretan početak sedmice!