×
Novosti
NE IDE TI? NI MENI NIJE – SVE DOK NISAM NAUČILA DA UPRAVLJAM.
Lifestyle Club

Prvi put kad…

Srce mi je udaralo kao da će iskočiti iz grudi.

Oči širom otvorene.

Taj miks napetosti i nestrpljenja...

15 minuta… 10… 5… 1…


Kreni!


Klik unutar mene. Udah. Izdah.

I odjednom – nestaju strah, nesigurnost, sve.

Um bistar. Miran. Fokusiran.

Znam tačno šta da radim i kada.

Kao da je jedrilica postala dio mene.


Kao da je osjećam – kao što osjećaš noge dok trčiš.

Kao da su vjetar i more uz mene, ne protiv mene. 


Među jedrilicama se probijam odlučno, samouvjereno.

Osvajam prva mjesta, ostavljam iza sebe bezbroj njih…
i tu ostajem.


Kad sve to prođe, navru emocije.

Kao sunčev zrak koji probije oblake. 

Sretna sam. I ponosna.


Ne zato što sam bila među prvima, već zato što sam zaštitila sebe, svoju posadu, jedrilicu.

I što je najvažnije – nisam napravila glupost.

Za prvi put, to je sasvim dovoljno. 


Malo vjetra, ali meni ta tišina odgovara.

Dobra je za prvi put…

Moje prvo "jedrenje u čast Peppa". 


Vjetar mi dodiruje lice.

Kao nježan glas koji kaže:
"Bravo, Giovanna. Za danas si uradila ono što si trebala."


I da… Bila sam dobra.


Mislila sam na mnoge svoje "prve putove".

Moram priznati – nisu svi bili sjajni.

Iskreno? Neki su bili baš loši. 


I znaš šta?

To je normalno.


Baš kao kad prvi put kreneš da vježbaš.


Upišeš se u teretanu, kupiš nove patike,


možda čak objaviš motivacioni post na Instagramu…

…a onda prvi trening izgleda kao srednjovjekovno mučenje.



Vrti ti se u glavi, bole te mišići za koje nisi ni znala da postoje.


Dve lijeve noge, smotana do bola, i pitaš se: “Ko me na ovo natjerao?!” 


Kao kad sam prvi put stala na jedrilicu.

Zamišljaš slobodu, vjetar u leđa, sunce na licu…



A realnost?

Ne znaš odakle vjetar puše.

Zapetljaš se u konopce.

Modrice od jarbola, od svega…

Kormilo ti djeluje kao da je začarano.

Ali svaki početak je takav.

I u sportu. I u životu.


Kad kreneš da trčiš – fali ti daha.

Kad se vratiš u teretanu – tresu ti se noge.

Kad zakoračiš na teren – osjećaš se kao uljez.

Nespretna. Spora.


A ipak…
Tako se počinje. 


Jedrilica ide pravo samo ako stalno koriguješ pravac.

Tijelo reaguje samo ako ga slušaš, poštuješ i izazoveš.


Potrebno je strpljenje.

Dosljednost.

I hrabrost da ostaneš u nelagodi…

dovoljno dugo da se ona pretvori u vještinu.


Ne postoji savršen vjetar.

Ni čarobni trening.

Postoje samo praksa, vrijeme i volja da stalno podešavaš jedra kad nešto ne funkcioniše.


I ona će ti to reći.

Zato…

sljedeći put kad se osjetiš kao promašaj dok pokušavaš ponovo da se pokreneš, sjeti se:

Nisi pogrešna.

Samo si u fazi u kojoj učiš da upravljaš.

A more – kao i tijelo – nagrađuje one koji ostanu.


Da pokušaju.

Da popravljaju.

Da podešavaju. 


Lijep dan želim.

I – dobar vjetar


Aktivnosti
OGLAS ZA TRENERA ENTUZIJASTIČNE OSOBE VOLJNE UČITI I POSTATI GRUPNI I FITNESS INSTRUKTOR
Ocjenite aktivnost