Kažu da sam teška. Ko bi rekao, sa svojih 57 kilograma.

A ipak, nisu mislili na moju težinu, već na moj karakter.
Na poslu kažu „teška je“.

Priznajem: jesam, vrlo teška. 

Perfekcionista, zahtjevna, nepopustljiva kad je u pitanju profesionalnost.

Ako želiš raditi sa mnom, moraš učiti, usavršavati se i primjenjivati znanje.

I ne, ne možeš da ti „Čato“ (ChatGPT) pravi programe.

Ne možeš gledati telefon ako su u sali žene kojima treba pomoć, niti se sakrivati u svlačionici da skrolaš društvene mreže.

Moraš doći tačna, uredna, s ispeglanom majicom i svezanom kosom.

Zvuči banalno, ali to je poštovanje.

Zadaci koje obavljaš su onoliko brojni koliko je potrebno da svoj posao radiš etično, pravedno i profesionalno prema klijenticama, nadređenima i rukovodstvu.

Ne možeš imati „omiljene“ među članicama sve zaslužuju tvoju pažnju jednako.

Dakle, zaboravi da jedne grliš i ljubiš, a druge ni ne pozdraviš.

Kolegice će ti pomoći, ali ne mogu raditi posao umjesto tebe.

Tvoja tutorica te prati i podržava, ali nije tvoja bebisiterka niti lični motivator.

Ah, da zaboravila sam:

Ako misliš da je posao trenera da se divi svom odrazu u ogledalu i govori „kako sam dobra“, dok fotografiše svoj zadnji dio za objavu na društvenim mrežama da pokaže svoju „profesionalnost“ pogriješila si teretanu.

Fitness nije OnlyFans da pokazuješ dijelove svog tijela.

U mojoj teretani profesionalnost pokazuješ ne samo kada imaš znanje, nego i kada ga znaš primijeniti i prenijeti kroz korektan coaching, a ne vikanjem „Hajde još!“ i brojanjem ponavljanja do 10.

To može i dijete od šest godina.

Jer, vidiš, ja sam instruktorica i vrlo dobro razumijem i jake i slabe strane ovog posla, ali otkad znam za sebe, moj cilj je bio pomoći drugima.

A znanje je alat i supermoć da to postigneš.

Nikad nisam morala pokazivati ništa da bih bila cijenjena kao profesionalac osim svog znanja i rezultata koje sam pomagala da postignu žene koje su meni povjerile ne samo vrijeme i novac, nego i nadu da će se osjećati bolje same sa sobom.

Guza, grudi, noge... to sve imamo.

I iskreno, radeći u teretani, sa desetinama sati kurseva i treninga, kako bi trebalo da izgledate u poređenju sa ženom koja sjedi 8+ sati dnevno, ima djecu i kuću o kojoj se brine?

Zato ne vidim razlog za hvalisanje, samodivljenje ili poređenje ili još gore, iluziju da sve žene žele biti kao vi.

Žao mi je što ću vas razočarati, ali nije tako.

Žene žele riješiti bolove u leđima, nesanicu, nedostatak energije, ublažiti simptome menopauze a ne „imati guza ko meduza“ (možda i to, ali to nije prioritet).

To će im doći prirodno kada vježbaju.

Molim vas, izbacite iz glave tu opsesiju da stvarate tijela „po svojoj slici i prilici“ (Onu rečenicu je, usput, izgovorio neko mnogo veći od vas kad je stvorio čovjeka).

I prestanite se ljutiti i omalovažavati žene kad ne uspijete da ih „preoblikujete“, govoreći da su lijene, da ne žele da se trude ili da ne slušaju.

Pravite im haos u glavi, i sutra će te žene zamrziti fitness umjesto da ga zavole.

O tome ću jednog dana posebno pisati.
Ali da se vratimo na temu.

Preko 1700 personal treninga u godini, bezbroj malih grupnih treninga u kompanijama kao što su UN, Orbico i Posao, a da ne govorim o treninzima u teretani i satima provedenim u fitness salama  i sve to u vrijeme kada nije postojalo ni Facebook, ni Instagram, ni „plesići“ na TikToku, već samo velika preporuka od “usta do usta” zadovoljnih žena koje me i danas prate i one su srce i duša Lifestyle Cluba.

Možda nije moderno, ali ja stojim iza svog imena i obraza.

I otkad sam „okačila patike o klin“, svojim članicama sam uvijek garantovala vrhunsku uslugu i izvrsne trenerice.

Kod mene ne traju šuplje priče.

Ne opstaju one „ja sve znam“.

Ostaju žene koje uče, napreduju, koje poštuju posao, kolegice i klijentice.

Uvijek sam bila ponosna na svoj tim i mogu iskreno reći da su najbolje trenerice u gradu i šire (prošle kroz moj klub a mnoge danas rade i u inostranstvu) i sve to pod mojim budnim okom.

Da, da baš ja, ta „TEŠKA“ i tvrdoglava žena koja se nikad nije dala ucijeniti, potčiniti ni nasamariti od strane trenera bez časti i vrijednosti.

DA, JESAM NAPORNA.

Naporna kao dosljednost.

Naporna kao odgovornost prema onima koji vjeruju u tebe.

Naporna kao svakodnevna posvećenost onih koji se ne mire s „samo da radi“.

I vjerujte mi, trenerice koje su godinama radile sa mnom nikad mi ne bi uputile takvu primjedbu.

Istina je  naši putevi su se razišli iz raznih razloga, ali je ostalo međusobno poštovanje i divne uspomene urezane u tijelo i um.

Sada sam ti dala zaista dobar razlog da ne odgovoriš na ovaj oglas ili, naprotiv, veliku priliku da drastično promijeniš svoj život i karijeru.

Pažljivo pročitaj ovaj tekst koji sam napisala za tebe i odluči: želiš li postati dio mog tima ili zatvoriti ova vrata zauvijek.

Ako te sve ovo plaši ne prijavljuj se.

Ali ako si se prepoznala u ovim riječima, ako u sebi osjećaš da je vrijeme da se krene ozbiljno, onda si možda upravo pronašla pravu priliku za sebe.

U svakom slučaju, želim ti sreću.

I da konačno dobiješ ono što zaista zaslužuješ.

Trenerica stare škole