Ponekad se promjena desi tiho

Jednog jutra pogledaš se u ogledalo i  ni na šta ne ličiš.

Ne ličiš na sebe.

Nije zbog bora, sijede što navire, ni podočnjaka kao torbe.
Shvatiš da si umorna  ne od života, nego od čekanja.

Čekanja boljeg trenutka, više vremena, prave motivacije.

I tu negdje počinje priča o tri pristupa zdravlju koje žene najčešće biraju.

Pasivan pristup: „Možda od ponedjeljka…“

Naizgled bezopasan, a zapravo najpodmukliji.

Ne zato što žene koje ga biraju nisu dovoljno motivisane,
već zato što su preumorne od svega  posla, porodice, obaveza, tuđih očekivanja.

„Sad nije pravi trenutak… imam previše obaveza… ne mogu misliti na sebe kad drugi trebaju mene.“

Na površini to izgleda kao manjak volje.

Ali ispod toga krije se preopterećenost, strah i tihi perfekcionizam.

Cijeli dan donosiš odluke za druge  djecu, porodicu, posao, kuću.

I kad konačno dođe trenutak za tebe, osjećaš se prazno.

Šta se zaista krije iza pasivnosti?

Strah od neuspjeha.

Strah da nećeš izdržati, da ćeš opet odustati — kao prošli put.

I onda je lakše ne početi.

Jer ako ne počneš  ne možeš ni propasti.

Pasivan pristup je, zapravo, zaštitni mehanizam.

Štiti nas od razočaranja, ali nas i drži zarobljenima.

Što duže traje, to je teže pokrenuti se.

 Kako ga prepoznati

• „Počeću kad završim...“

• „Nemam šta da obučem.“

• „Nema termina koji mi odgovara.“

• Čekaš da dođe „motivacija“, iako znaš da ti energija opada.

Kako ga prevazići

1. Zamijeni cilj akcijom.

Umjesto „moram da smršam“, reci:

– „Danas ću samo otići pješke na posao.“

– „Danas ću uraditi pet minuta istezanja.“

Male akcije stvaraju pokret, a pokret stvara motivaciju ne obrnuto.

2. Prihvati nesavršen početak.

Ne trebaš savršenu opremu ni raspored.

Tvoje tijelo ne traži savršenstvo, nego pažnju.

3. Okruži se ženama koje se već kreću.

Energija je zarazna.

Zato u Lifestyle Clubu toliko vjerujemo u žensku podršku i zajednicu.

Suština:

Pasivan pristup nije lijenost, nego odbrana.

A prelazak u aktivan život ne počinje u mišićima  nego u mislima.

Prvi korak nije skok. To je odluka da staviš sebe na listu prioriteta.

Agresivan pristup: „Sad ću sve promijeniti!“

Druga krajnost.

Kad odlučimo „dati sve od sebe“, često krenemo pregrubo prema sebi.

Stroga dijeta.

Iscrpljujući treninzi.

Programi s interneta koji ne poznaju tvoje tijelo ni tvoj ritam.

Na prvi pogled, djeluje impresivno  nova oprema, plan, odlučnost.

Ali ispod te odlučnosti često se krije unutrašnja borba, a ne mir.

Zašto biramo agresivan pristup?

Jer želimo brze rezultate  kao dokaz da vrijedimo.

Jer mislimo da blagost znači slabost.

Jer nas društvo uči da „vrijedimo onoliko koliko izgledamo.“

Ali agresivan pristup dolazi iz borbe protiv sebe.

I kad tijelo postane neprijatelj  ono počinje da se brani:
umorom, povredama, nesanicom, hormonskim disbalansom, gubitkom volje.

Kako ga prepoznati

• Imaš potrebu da pretjeraš da bi osjećala da napreduješ.

• Vježbaš i kad si iscrpljena.

• Ljutnja ako propustiš trening.

• Glava umornija od tijela.

Kako ga prevazići

1. Promijeni ton u glavi.

Umjesto „moram“  reci „biram“.

Umjesto „kazna“  reci „briga“.

Tijelo nije projekat, nego partner.

2. Daj sebi dozvolu da usporiš.

Zdravlje nije sprint nego maraton.

Dani odmora su jednako važni kao i dani treninga.

Ne gubiš napredak kad odmoriš  gubiš ga kad pregoriš.

3. Postavi realne ciljeve.

Umjesto „10 kg za mjesec“, reci:

„Želim da se osjećam lakše, fleksibilnije i mirnije.“

4. Vježbaj iz ljubavi, ne iz kazne.

Pravi pomak dolazi kad trening postane način da slušaš sebe, a ne da se kažnjavaš.

Suština:

Agresivan pristup iscrpljuje jer traži da stalno budeš više, jače, bolje.

Ali istinska snaga dolazi kad naučiš biti blaga prema sebi.

Zdravlje ne nastaje kad kažnjavaš tijelo  nego kad počneš da mu vjeruješ.

Magnetni pristup: „Ne moram — hoću.“

To je pristup koji mijenja sve.

Ne tjeraš sebe  život te sam vuče da se pokreneš.

Trening postaje trenutak mira.

Pokret postaje način da se povežeš sa sobom.

Kad više ne vježbaš zato što moraš, nego zato što želiš.

Kad trening nije kazna, nego nagrada.

Kad prestaneš brojati kalorije  i počneš brojati trenutke u kojima se osjećaš živo.

Kako izgleda u praksi

• Pokret je ritual, ne obaveza.

• Trening je vrijeme za sebe, ne „još jedna stavka na listi“.

• Hraniš se jer voliš svoje tijelo, ne da ga kontrolišeš.

• Napredak mjeriš po tome kako se osjećaš, ne po tome šta vaga pokazuje.

Šta ga čini posebnim

Magnetni pristup stvara ravnotežu.

Ne traži savršenstvo, već prisustvo.

Ne gradi samo mišiće  već i odnos prema sebi.

Rezultati koje donosi nisu prolazni postaju tvoj način života.

U mom fitness klubu to živimo svaki dan.

Na časovima gdje se smijeh miješa sa znojem.

U trenutcima kad trenerica zna da ti treba podrška, a ne pritisak.
U grupama žena koje se ne upoređuju, nego ohrabruju.

Jer tamo gdje postoji toplina i dosljednost promjena dolazi prirodno kao dah.

Kako razviti magnetni pristup

1. Kreći se jer ti prija.
Zaboravi „moram“. Pitaj se: „Šta mom tijelu danas treba?“

2. Budi dosljedna, ne savršena.
Mali, redovni koraci jači su od povremenih napora.

3. Uključi radost.
Muzika, društvo, pokret  sve što te podsjeća da si živa.

4. Slavi svaki napredak.
Svaki trening, svako jutro bez odustajanja oblikuje tvoju novu snagu.

Suština:

Magnetni pristup je ravnoteža između snage i nježnosti.

To je način da pokret pretvoriš u izvor energije, a ne obaveze.

Da svoje tijelo oslobodiš pritiska i naučiš ga voljeti  baš onakvo kakvo jeste.

Jer kad vježbaš iz ljubavi, promjena ne boli  ona te privlači.

I dok misliš da gradiš snagu, u stvari gradiš sebe.

A ti?

Koji pristup biraš od danas?
Jer pravi trenutak ne dolazi sam ti ga stvaraš.

Pokretom.

Dahom.

Odlukom da se osjećaš dobro. 

Članak prenesen iz magazina Gracija :