Da li si toga svjesna ili ne…

Svaka žena koja stalno odgađa da “krene od ponedjeljka” već sada plaća cijenu.

I ne mislim na novac.

Mislim na mentalni i fizički teret koji nosiš svaki put kad pomisliš da bi konačno trebala uraditi nešto za sebe.

Svaka sedmica u kojoj ne dođeš na trening  nešto te košta.

Košta te one jutarnje rečenice pred ogledalom:

“Stvarno moram da se pokrenem… prije je sve bilo lakše.”

Košta te onih farmerica koje probaš pa opet vratiš u ormar.

Košta te onog umora kad se popneš par stepenica.

Košta te one večernje misli koja se stalno vraća:

“Opet nisam uradila ništa za sebe.”

To je potrošena energija.

To je osjećaj krivice.

To je nezadovoljstvo.

To je onaj tihi osjećaj da si “ispala iz forme”, koji se gomila iz sedmice u sedmicu.

Suština je jednostavna:

Kad žena kaže: “Moram razmisliti, počeću uskoro”, ona zapravo ne bira između vježbanja i “da ne radi ništa”.

Ona bira između:

Opcija A:

Doći 2–3 puta sedmično, osjećati se lakše, jače, smirenije… i prestati sa odgađanjem.

Opcija B:

Nastaviti da plaća… u stresu, lošem raspoloženju, u tome da se više ne prepoznaje, u osjećaju težine i manjka energije.

Opcija B djeluje kao da je besplatna.

Ali je zapravo najskuplja.

Želiš li znati koliko te stvarno košta ostati zaglavljena?

Mentalni prostor koji trošiš svaki dan ponavljajući: “Morala bih opet da počnem…”

Stres svaki put kad vidiš da nisi zadovoljna svojim tijelom

Odluke koje odgađaš jer nemaš energije

Osjećaj sumnje i neuspjeha koji ti govori da “nisi dovoljno jaka”

Nekad ti treba samo da pritisneš jedno dugme: onaj prvi dolazak.

Onaj prvi trening koji ti vrati dah, snagu, motivaciju.

Onaj “klik” koji te oslobađa dosadne mentalne notifikacije koja te prati svuda:

“Pokreni se.”

Kad to shvatiš, “ne raditi ništa” prestaje da izgleda bezazleno.

Postane jasno koliko te već koštalo.

I odjednom, izabrati sebe… izgleda kao najbolja odluka koju možeš donijeti.