Nekada, ne tako davno, postojalo je vrijeme kada su porodice bile prave porodice. One koje surazgovarale, pomagale se tokom cijele godine i bile prisutne u sretnim i teškim trenucima. Bile su tu. Uvijek. Posebno u onim velikim, važnim prilikama. Nije bilo zidova koji su ih dijelili, već mostova građenih poštovanjem i ljubavlju. Takmičilo se ko će dati više, a ne manje. Sijao se mir i riječi utjehe, a ne rat, ogovaranje i zloba. Uvijek je postojao centar svega – jedna kuća. Kuća bake ili starijih roditelja. Ne najveća, nego ona koja je spajala sve. Moja majka imala je sedmero braće i sestara, moj otac četvero. Sa supružnicima, djecom… i kuća je uvijek bila puna.

Moji Božići bili su predivni. Puno tetki, amidža, ujaka, rođaka. Igrali smo se zajedno, bez tableta ispred sebe kako bismo ne stizirali vrijeme koje prolazi. Bile su tu priče iz djetinjstva, priče o izgubljenom vremenu mojih roditelja i mojih djedova i baka. Kako su oni živjeli svoje Božiće. Jela koja su se spremala, igre koje su se igrale i sreća bez “išta”, bez "ničega".

Pričali su mi o ručno pravljenim jaslicama koje su se obilazile po kućama komšija. O tomboli na kojoj su se osvajale mandarine okačene na jelku ili mali predmeti stavljeni ispod grana. I o radosti djece dok su primala te poklone. Da, tada su djeca željela jer nisu imala ništa. Danas imaju sve. Možda i previše.

I da, ja još uvijek vjerujem u čaroliju Božića. U suze radosnice. U one koji ostanu bez riječi. U one koji poklone lijepu riječ. U one koji ne napuštaju. Vjerujem i dalje u one koji, čak i u ničemu, uspiju pronaći emociju.

Vjerujem da je Božić najradosnije, ali i najmelanholičnije doba godine. Trenutak kada prošlost snažno ulazi u naš život i sjedne tu, negdje između nas i božićne jelke. U tom moru treperavih lampica, igra se paleći i gaseći nedostatke i uspomene, osvjetljava praznine i odsustva, ali istovremeno čini da prisutnosti zasjaje.

Ove godine, ispod božićne jelke, dok se okrećemo prema budućnosti, svakome od nas želim da ponovo pronađe onu toplinu iz prošlosti, one vrijednosti i emocije koje možemo pokloniti svojoj djeci, porodici i prijateljima. Želim nam snagu da prebrodimo teške trenutke, hrabrost da nikada ne odustanemo i nadu da vjerujemo u bolje sutra.

Sretan Božić svima vama i vašim porodicama. Neka bude ispunjen ljubavlju, mirom, spokojem, iskrenim prijateljstvima i dobrim zdravljem. Neka sve te vrijednosti zauvijek griju i sijaju u vašim srcima. Jer, na kraju, za Božić svi želimo nekoga, a ne nešto.