Prije nego što u potpunosti uđeš u vikend, željela sam s tobom podijeliti jednu misao.

Tiče se tvog tijela.

I načina na koji brineš o sebi.

Evo o čemu se radi:

Tijelo ne prati tvoje planove.

Svaki dan može biti drugačiji.

Jedan dan si puna energije.

Sljedeći dan si umorna bez jasnog razloga.

Mijenjaju se hormoni, stres, posao, san, prioriteti.

Sve to možeš doživjeti na dva načina.

PRVI: KRUT PRISTUP
Odlučiš da je „ovo plan“ i slijediš ga bez obzira na sve.

Ignorišeš signale tijela.

Treniraš i kada si potpuno iscrpljena.

Osjećaš krivicu ako preskočiš trening.

Uporno radiš stvari koje na papiru djeluju ispravno, ali u stvarnosti ne funkcionišu za tebe.

A kada nešto krene po zlu:
– praviš se da se ništa ne dešava
– stisneš zube
– nadaš se da će „samo proći“

Odbijaš prihvatiti da se realnost promijenila.
I tako, umjesto da vodiš proces…
završiš tako što ga trpiš.
Umor.
Bolovi.
Frustracija.
I često  odustajanje.

DRUGI: ELASTIČAN PRISTUP
I dalje imaš cilj.

I dalje imaš smjer.

Ali način na koji se krećeš je prilagodljiv.

Slušaš tijelo.

Prilagođavaš intenzitet.

Mijenjaš strategiju kada je potrebno.

Ako ti određeni trening prija?

Ponavljaš ga.
Primijetiš da u nekim periodima imaš manje energije?

Prilagodiš se, bez osjećaja krivice.Pristup koji je na početku izgledao savršeno ne donosi željene rezultate?

Pustiš ga, bez emocionalne vezanosti.

Nisi nedosljedna.
Ti si pametna.
Ko je krut prema sebi, biva nošen okolnostima.

Nastavlja raditi iste stvari čak i kada više ne funkcionišu.
„Moram izdržati.“
„Ako odustanem, moja je krivica.“
„Već sam počela, idem dalje ovako.“
A tijelo u međuvremenu šalje sve jače signale.

Istina je sljedeća:

Ne pobjeđuje onaj ko se najviše forsira.
Pobjeđuje onaj ko se najbrže prilagođava.

U kretanju.
U životu.
U brizi o sebi.

I upravo tu nastaje dobrobit koja traje.