









Mali, neželjeni (ali korisni) savjet:
Možeš biti umorna, bezvoljna, pod stresom zbog posla ili ljuta na šefa, muža, roditelja i cijeli svijet.
A ipak trenirati sa osmijehom na licu.
Nije krivo tvoje tijelo, niti druge žene u sali, ako se danas osjećaš loše i "nabrijana".
"Iskaljivanje" kroz ljute poglede, vječno mrštenje ili pasivno-agresivne komentare nema smisla.
Nisi djevojčica iz vrtića. Ti si žena. I ovdje si da se osjećaš bolje, zar ne?
Glumiti mučenicu i tražiti pažnju kroz loš stav te neće dovesti ni do mršanja, ni do boljeg tonusa, ni do saosjećanja. Samo do udaljavanja.
Ako nešto nije u redu… ispolji to na način koji ima smisla.
Evo nekoliko zdravih i moćnih načina da se "ispucaš" u teretani:
Kroz tijelo
Iskoristi pokret kao ispušni ventil za stres:
– Daj sve od sebe u kružnom treningu.
– Ispuši se kroz jedan intenzivan krug funkcionalnog ili kardio treninga.
– Izbaci tenziju uz muziku, tegove i duboko disanje.
– Ubaci u pokret ono što ti pritišće misli.
Znoj je oblik oslobađanja. I stvarno djeluje.
Razgovor s trenericom (ako osjećaš povjerenje)
– Nekad su dovoljne dvije rečenice s nekim ko te vidi i razumije.
– Dobra trenerica zna kad da te sasluša, kad da te pogura, a kad da ti da prostor.
Fokus na pokret kao oblik unutrašnjeg reda
– Usmjeri pažnju na pokret, disanje, držanje.
– Kad je sve vani haotično, tijelo može postati tvoja tačka ravnoteže.
A evo kako nema smisla da se "ispucaš":
-Kroz bezobrazne ili hladne odgovore
Na front desku kad te neko samo ljubazno upita: “Kako si danas?” a ti odbrusiš: “šta te briga.”ili ne odgovoriš nikako samo pravo ni dobar dan ni doviđenja.
-Ili kad u sali neka druga žena nesvjesno stane na mjesto na kojem "ti obično stojiš" i ti je probodeš pogledom kao da želiš da je po glavi opališ tavom.
Šireći negativnost koja pogađa i druge staneš u svlačionicu i kreneš: “Ova muzika je užas. Sve su glupe vježbe.”
-Ili samo uzdišeš glasno i teatralno cijeli trening, kao da si tu po kazni i svi oko tebe to moraju znati.
Glumeći žrtvu u nadi da ćeš dobiti pažnju
Govoriš svima redom kako te niko ne razumije, kako ti je život najteži, kako ti ni vježbanje ne pomaže jer si "poseban slučaj".
A kada ti neko priđe da ti pomogne ni to ne valja. Jer nije po tvom.
-Trenirajući destruktivno, bez osluškivanja tijela
Ignorišeš bol, preskačeš zagrijavanje, ne poštuješ granice.
Radiš sve s namjerom da “istrošiš bijes”, a zapravo samo tjeraš tijelo na rub povrede.
Onda si još više frustrirana jer se osjećaš lošije umjesto bolje.
Nemoj bit derle.
Ako ti je teško, obrati se onima koji te mogu podržati i razumjeti.
A ovdje u ovom prostoru samo za tebe pokušaj sebi pokloniti osmijeh.
Ne zato da glumiš da je sve u redu, nego da otvoriš vrata onome što ti može pomoći:
novoj energiji, toplom pogledu, podršci koja se rađa baš tu između jednog i drugog ponavljanja.
PS: Trenirati s energijom, čak i kad nije sve idealno to je snaga.
A prava snaga privlači lijepe stvari.