Više se ne osjećaš dobro u vlastitom tijelu?

Loše spavaš i budiš se nervozna, bez volje za početak dana?

Posao te više ne ispunjava… ali ni povratak kući te ne raduje?

Dani prolaze u režimu preživljavanja, nadaš se samo da neće biti gore?

Ako si klimnula glavom na bar jedno, možda si dio ogromne grupe žena koje pate od nedijagnosticirane depresije.

I ne, ne govorimo nužno o teškom kliničkom slučaju. Već o tihom, upornom stanju koje ti dan po dan narušava zdravlje, raspoloženje i život.

ZDRAVA ŽENA NIJE SAVRŠENA ŽENA. ZDRAVA ŽENA JE ŽENA KOJA ŽIVI.

Zdrava žena:

• osjeća uzbuđenje čak i zbog malih stvari;

• ima nadu u bolje sutra;

• želi napredovati i osjećati se dobro u tijelu i duši.

Ali šta se dešava kada život postane pretežak?

• problemi sa kolegama,

• nesuglasice s partnerom,

• briga oko starijih roditelja,

• djeca koja traže sve više,

• porodica koja ne podržava...

Polako, kao baterija, počneš da se prazniš.
Iako spolja izgledaš funkcionalno, iznutra prestaješ vjerovati.

NIJE LIJENOST. NIJE SLABOST. TO SU SIMPTOMI.

Evo znakova koje ne smiješ ignorisati:

• stalna tuga i bezvoljnost,

• umor koji ne prolazi,

• pad koncentracije,

• gubitak interesa za stvari koje su te nekad radovale,

• problemi sa spavanjem,

• negativne misli koje se vrte u krug:

  “Nikad neće biti bolje”,

  “Nekad je bilo ljepše”,

  “Sve je kriv sistem, država, okolnosti…”

Uz to se često javljaju i destruktivne navike koje se čine "bezazlene":

• nedostatak fizičke aktivnosti,

• previše alkohola (da, i čaša vina svako veče je previše),

• previše kofeina da bi "izdržala",

• loša ishrana i emocionalno prejedanje pod izgovorom “daj sebi malo zadovoljstva”.

I ŠTA SE ONDA DESI? TRAŽIŠ BRZE, ALI POGREŠNE IZLAZE.

Kad ti je najteže, briga o sebi ti djeluje kao teret.
Zato počneš da tražiš "čarobna rješenja":

• sprave za vježbanje koje nikad ne koristiš,

• magični šejkovi,

• skupi tretmani i masaže koje obećavaju čudo…

Poput zavisnika za aparatom u kladionici, nadaš se toj jednoj “velikoj dobitnoj”.

Ali stvarnost je da te to samo dodatno razočara i još više udalji od sebe.

PRVA PRAVA TERAPIJA? POTRAŽI POMOĆ.

Ako si se prepoznala u ovom tekstu, ne čekaj da bude još gore.

Nema potrebe da glumiš junakinju. Prvi korak je:

• razgovor s nekim stručnim,

• psihologom,

• terapeutom,

• osobom koja te može vratiti na pravi put.

Nisi luda. Nisi slomljena. Nisi “za baciti”.
Samo ti treba pomoć da ponovo pronađeš sebe.

ZAKLJUČAK: AKO SE NE SMIJEŠ VIŠE, MOŽDA JE VRIJEME DA PROGOVORIŠ.

Nema srama. Nema krivice.

Samo spoznaja da zaslužuješ da ti bude bolje.

Ne pišem ovo da ti nešto prodam.

Pišem jer znam da je nedijagnosticirana depresija tihi ubica snova.

Ako ne znaš gdje da počneš, počni razgovorom.

Razgovaraj s osobom od povjerenja. Razgovaraj sa stručnjakom.

I zapamti: nisi sama.

Imaš pravo da ti bude bolje.