Zamisli ovu situaciju. Postavim ti pitanje:

„Kako se u posljednje vrijeme osjećaš u svom tijelu?“

A ti odgovoriš:
„Dobro.“

Pitam te:
„Treniraš li redovno?“
„Da.“

„Jesi li zadovoljna rezultatima?“
„Onako.“

I tu se završi. Jednosložni odgovori. Kratke rečenice. Malo riječi.

A znaš li istinu?
Kad odgovaraš tako, to nije zato što nemaš šta reći.
Nego zato što:

• Još se ne osjećaš potpuno saslušano.

• Nisi sigurna možeš li se otvoriti.

• Nisi jasno sebi definisala šta zaista želiš.

Mnoge žene malo govore o svom zdravlju i dobrobiti.
Umanjuju. Naviknu se. Kažu „dobro je i ovako“, iako duboko u sebi znaju da bi mogle biti mnogo bolje.

Ali postoji nešto važno:
Promjena ne počinje kada ti neko objasni program.
Počinje kada ti počneš govoriti o sebi.

O tome:

• kako se zaista osjećaš,

• o umoru koji više ne želiš prihvatati,

• o bolovima koje stalno ignorišeš,

• o osjećaju da se više ne prepoznaješ u ogledalu.

Kada prestaneš odgovarati sa „da“ ili „ne“, i počneš govoriti:
„Želim više energije.“
„Želim se osjećati snažnije.“
„Želim se ponovo osjećati dobro u svom tijelu.“

Tada se nešto mijenja.
Opustiš se. Postane ti jasnije. Počneš donositi svjesne odluke.
I odatle se može graditi put koji je prilagođen tebi.

U našem klubu nikada ne krećemo od vježbi.
Krećemo od tebe.
Od tvog ritma.
Od tvoje priče.
Od tvoje energije.
Od tvojih stvarnih ciljeva, ne onih koje nameće okolina.

Jer zdravlje nije lista pokreta.
To je iskren razgovor sa samom sobom.

A kada zaista počneš govoriti o sebi, nestaju jednosložni odgovori.
Pojavljuju se odluke. Jasnoća. Rast.

Ako osjećaš da je došlo vrijeme da više ne kažeš samo „dobro je ovako“,
hajde da razgovaramo.

Ne o treninzima općenito.
Nego o tebi.