Radi se o “savjetu” koji mi je tada tražila u vezi s tim da li da se upusti u jedan projekat ili ne i kako to da uradi.

Koliko god ljudi pogrešno tumačili moju sigurnost kada govorim o stvarima koje savršeno poznajem i u kojima sam, s čvrstom odlučnošću, sigurna u ono što govorim, istina je da sam ja uvijek vrlo “kockasta” (precizna) u onome što znam.

Biti siguran kada govoriš o temama koje su ti postale “životni poziv” nije arogancija. To je jednostavno ne biti šarlatan, kako je danas tako moderno u svijetu oko nas.

Bilo bi čudno suprotno, pretpostavljam  imati posla s nekim ko naplaćuje za stvari u koje nije siguran.

Nisam guru

To rečeno, iako sam sigurna u ono što tvrdim i još sigurnija da imam čitav svijet stvari koje tek trebam naučiti, ja nikako nisam “guru”.

Ono malo što sam uradila uradila sam s hrabrošću.

Naravno, uz sposobnost da stvari zaista realizujem.
Ali bez hrabrosti, sposobnosti ne vrijede ništa.

Objavljujem ovu poruku kako bih ti otkrila dio pozadine o tome kako je nastala ta “sretna slučajnost” ili “sekta” (kakva sekta?) zvana Lifestyle Club iz riječi napisanih iskreno, od srca, jednoj prijateljici prije mnogo godina.

“Moje mišljenje ne mora biti tvoje niti treba da utiče na tebe.

Mogu ti samo prenijeti svoje iskustvo: od skroz kokuza, s malom teretanom od svega 360 m², radeći privatne treninge, treninge u firmama i grupne treninge, uspjela sam svom timu i sebi obezbijediti poštenu zaradu, koja je za djevojčicu rođenu bez ičega bila svo zlato ovog svijeta.

Kada sam odlučila okačiti patike o klin i postati menadžerica i direktorica svog kluba, te transformisati Lifestyle Club u žensku teretanu, znala sam da moram ići all in.

Strategija „guzica na dvije stolice“, po mom mišljenju, ne funkcioniše i nikada je nisam vidjela da funkcioniše.

I sama si mi rekla: „Godinama razmišljam o ovom projektu.“
I razmišljat ćeš o njemu cijeli život dok ne presiječeš mostove i ne skočiš.

Kada sam krenula s Lifestyle Clubom, nisam razmišljala o novcu koji sam mukotrpno stekla, o ratama, kreditima, o tome šta će reći moji klijenti kada preokreneme sve naopačke itd.

U prvoj godini sam zaradila, sve platila i u džepu mi je ostalo nešto malo, skoro ništa.

S tim novcem sam se morala nadati da ću izdržati do sljedeće godine i da će neko ponovo doći u teretanu i platiti članarinu.
Skočiti nadajući se da će se padobran otvoriti prije nego što se razbiješ o zemlju.

All in. Sve ili ništa.
To je osnova za realizaciju jednog projekta.

Razumijem i da to nije jednostavno, jer ni ja nisam spavala mnoge noći prije nego što sam skupila hrabrost da to kažem svim klijentima, poslovnim partnerima, firmama da više neću držati časove, da muški klijenti više neće moći pristupiti teretani… i mom sinu kao samohrana majka da ćemo neko vrijeme biti „na suhom“ i da si mnoge stvari više nećemo moći priuštiti, itd., itd… dakle, razumijem. jasno je sve kao dan.

Ovo je jedino što ti mogu reći i naučiti, ali moj put ne mora nužno biti i tvoj.

Samo ja druge puteve ne poznajem.
To je sve.”

Giovanna Paparella

MRZIM “Planove B”

Ja nemam Plan B.

I objasniću ti zašto.

Zato što je svijet već prepun ljudi koji sumnjaju, koji te demotivišu, koji ti bacaju blato, koji ti govore da nećeš uspjeti. Da nisi dorasla, da ne možeš, da “šta si ti umislila”, “Kako ti je uopće moglo pasti na pamet?“

I vjerovatno je to i tačno ili djelimično tačno u tom trenutku kada ti to govore.

Tačno je da U TOM TRENUTKU nemaš sve resurse, ljude ili sposobnosti da uspiješ.

Ali nijedna uspješna osoba ih nema na početku.

Te sposobnosti i resurse gradiš putem.

S hrabrošću. Srcem. Duhom.

OBOŽAVAM negativne ljude. One koji mi kažu da je nemoguće.

Obožavam ih jer sam naučila da u svom umu i srcu transformišem ono što čujem od njih.

Njihovo “nemoguće” u meni postaje “mogu”.

Njihovo “ne” u mojoj glavi postaje “da”.

Njihovo “ko misliš da si ti” postaje “uči više, trudi se više, radi više”.

Moguće je ploviti kroz oluju negativnih ljudi s velikom lakoćom.

Ali kada ti sama počneš sumnjati u sebe  tada stvari postaju zaista opasne.

Jer ono što sebi nesvjesno govoriš je zapravo:

“Ako moj projekat ne uspije, imam ipak Plan B!”

A to znači da ti već razmišljaš o Planu B.

I svaki pojedinačni trenutak razmišljanja o Planu B oduzima energiju i resurse tvom Planu A.

I ovo je izuzetno važno razumjeti i prihvatiti, bez želje da se iko uvrijedi:

osrednje  ŽIVE u Planu B.

Ali ja sam shvatila da najbolje funkcionišemo bez zaštitne mreže.

Jer to jeste Plan B  zaštitna mreža.

To je misao koja kaže:

“Ako padnem, neko ili nešto će me izvući. Neko će me spasiti.”

To je užasna misao.

Jer mi najbolje funkcionišemo bez sigurnosti, bez zone komfora u koju se vraćamo, bez ljudi kojima idemo da ližemo rane.

Nijedna uspješna osoba, koja je do uspjeha došla pošteno, nije imala Plan B.

Ja ga nisam imala. Nikada.

Imam samo Plan A.

I onda imam još jedan plan.
Taj plan u mojoj glavi kaže:

“Kada stvari krenu dobro koliko dugo želiš ostati u svom Planu A? Zašto gubiti vrijeme?”

I zato u svojoj agendi uvijek imam dva plana:

Prvi je Plan A.

Drugi je Plan A+.

Nema Plana B.

Plan A+

Čim Plan A počne funkcionisati, ja idem dalje s Planom A+.

I moj Plan A+ postaje novi Plan A, a ja moram izgraditi NOVI Plan A+ koji će zamijeniti stari.

Nema Plana B.

Kada čujem ljude kako govore:

“Nemam vremena”

ili

“Gdje da nađem vrijeme da vježbam, dođem do fitnessa i skuham zdravo?”

Naljutim se.

“A gdje onda nađeš vrijeme da se osjećaš loše?”, reci mi!

Jer ti ljudi kao da nemaju vremena za uspjeh, ali imaju mnogo vremena za neuspjeh.

Jutros sam se probudila u 5:35 da radim. I osjećala sam se krivom.

Zato što se Anna Wintour, glavna urednica američkog Voguea, časopisa koji se smatra najuticajnijim modnim magazinom na svijetu  žena koju izuzetno profesionalno cijenim i koja ima gotovo 30 godina više od mene  budi prije 5:00 ujutro i igra tenis, svoju veliku strast.

I osjećala sam se krivom.

Ali ako ti je teško ustati rano i baciti se na posao svaki dan, to znači da ne slijediš svoje srce. Već da živiš u svom Planu B.

Ako želiš “raditi manje”, ako si pod stresom, umorna, iscrpljena  ti već živiš Plan B. To je tajna.

Ako ne osjećaš želju da svako prokleto jutro iskočiš iz kreveta  ti nemaš Plan B. Ti ŽIVIŠ Plan B i vjerovatno si već stvorila i Plan C, ako stvari krenu još gore.

Ako sanjaš i uživaš kao luzeri u “životu bez napora”, u tome da “vježbaš samo kad ti se da ili kad si primorana jer ti je doktor rekao”, ili u skroz fotošopiranim fotkama s milion filtera koje ti samo dodatno nabijaju komplekse  bujrum.

Ti već živiš Plan B.

I čak želiš da se spustiš na Plan C gdje se trudiš još manje.

Kakav grozan način života.

Ali svi imamo 24 sata dnevno.

Ako 10 posvetiš poslu, ostaje ti 14 sati za tvoj san.

Dobro, 6 sati spavaš. Ostaje 8 sati.

Ako spavaš više, ustani iz tog prokletog kreveta ranije.

Sat vremena provedeš u saobraćaju. Ostaje 7 sati za tvoj Plan A+.

Par sati jedeš. Kao da svaki dan imaš svadbeni ručak.

Ostaje ti 5 sati za tvoj san.

Navečer posvetiš 2 sata svojim najmilijima  partneru, djeci.

Ostaju ti 3 sata dnevno za tvoje snove.

3 sata dnevno × 365 dana = više od 1000 sati godišnje.

Zamisli gdje bi bila za godinu dana nakon 1000 sati bez izgovora posvećenih tvom tijelu, zdravlju i snazi ili posvećenih učenju kako bolje graditi sebe ili svoj biznis.

Bila bi fenomen.

I zato, kada me pitaju:

“Kako to da si ti uspjela, a Taj-i-taj nije, iako je prije 5 godina djelovala/o jednako dobar?”

Odgovaram:

Zato što je Taj-i-taj vjerovatno u 5 godina radila/o onoliko koliko ja uradim u jednoj.

Nema drugih odgovora.

Ovo je moja želja za tvoju 2026. godinu:

da spališ svoj Plan B i počneš živjeti svoj Plan A punim plućima, bez zaštitne mreže, bez izgovora i s nepokolebljivom sigurnošću da ćeš uspjeti.

Sretna Nova godina, od srca, svima vama.

Preuzeto iz magazzina Gracija: