Belma nikada nije govorila:
„Ne želim trenirati.“

Uvijek je govorila:
„Bojim se da mi ne pozli.“

Prije nekoliko godina, tokom Ramazana, pokušala je trenirati na prazan stomak.

Trening je bio intenzivan.

Bilo je toplo.

Večer prije nije unijela dovoljno tečnosti.

Nije imala nikakvu strategiju.

Na pola treninga:

mučnina

hladan znoj

vrtoglavica

ubrzan rad srca

Zaustavila se.

Uplašila se.

A kada tijelo pošalje jak signal, mozak ga zapamti.

Od tog trenutka, Ramazan i trening postali su za nju sinonim za rizik.

Godinama je izbjegavala.

Ne zato što je bila lijena.

Nego zato što je njen nervni sistem povezao:

kretanje = opasnost

Problem nije bio trening.

Problem je bio način na koji je odrađen.

Tokom posta:

• nivo šećera u krvi je osjetljiviji

• hidratacija je ograničena

• oporavak je sporiji

• vrijeme treninga je ključno

Ona je tada uradila sve u najtežoj kombinaciji:

• pogrešno vrijeme

• previsok intenzitet

• bez plana ishrane između iftara i sehura

• bez postepene prilagodbe

I tijelo je reagovalo.

Ali zanimljivo je ovo:

U godinama kada je izbjegavala trening, nije se osjećala bolje.

Počela je:

• lošije spavati

• osjećati više napetosti u tijelu

• biti anksioznija

• gubiti povjerenje u svoje tijelo

Strah ju je jednom zaštitio.

Ali dugoročno ju je ograničio.

Preokret

Kada je odlučila ponovo pokušati, nije promijenila hrabrost.
Promijenila je pristup.

Uz stručno vođenje:

✔ odabrala je pravo vrijeme treninga prema svom nivou energije

✔ smanjila intenzitet

✔ uvela postepenu progresiju

✔ fokusirala se na stabilnu snagu i disanje

✔ prilagodila ishranu između iftara i sehura

✔ planirala hidrataciju

Prvi trening nije bio herojski.

Bio je pametan.

Nije bilo mučnine.

Nije bilo vrtoglavice.

Samo novi osjećaj:
kontrola.

Nakon prve sedmice:

✔ dublji san

✔ manje napetosti u stomaku

✔ manje anksioznosti

✔ više povjerenja u sebe

Shvatila je nešto važno:

Nije se bojala treninga.

Bojala se ponoviti grešku.

Strah često ne dolazi iz same aktivnosti, nego iz lošeg iskustva bez strukture.

Trenirati tokom posta nije opasno.

Trenirati bez strategije može biti.

Razlika je ogromna.

Nemoj improvizirati. Zakaži sastanak.

Zajedno ćemo analizirati:

• tvoj nivo spremnosti

• tvoje strahove

• tvoje prethodno iskustvo

• pravo vrijeme u toku dana

• najsigurniju sedmičnu strukturu za tebe

Ne moraš ništa dokazivati.

Samo trebaš raditi na pravilan način za svoje tijelo.

Mi ćemo te voditi.