Veoma važno.

Za stvaranje dobre navike kretanja nije važno samo koje vježbe radiš, nego i gdje ih radiš, s kim ih radiš i kako se osjećaš dok ih radiš.

Jer žena može znati da bi se trebala više kretati. Može znati da bi trebala ojačati leđa, popraviti držanje, smršati, imati više energije ili se jednostavno osjećati bolje u svom tijelu.

Ali ako uđe u prostor u kojem se osjeća posmatrano, procjenjivano, nesigurno, izgubljeno ili prepušteno sama sebi  teško da će tu izgraditi naviku.

Možda će doći jednom.
Možda će pokušati dvije sedmice.
Možda će sebi reći: “Od ponedjeljka ću stvarno.”

Ali ako je okruženje hladno, neuredno, preglasno, nejasno i bez stvarne podrške, tijelo neće osjetiti sigurnost, a glava neće dobiti razlog da se vrati.

To je kao da pokušavaš posaditi cvijet u zemlju koja nije pripremljena.

Možeš imati najbolju želju.
Možeš imati sjeme.
Možeš imati volju.

Ali ako nema dovoljno svjetla, vode i prostora cvijet teško raste.

Isto je i sa navikom treninga.

Navika ne raste u pritisku.
Ne raste u stidu.
Ne raste u prostoru gdje se žena osjeća kao da mora dokazati da tu pripada.

Navika raste tamo gdje se osjećaš sigurno.

Gdje znaš da možeš doći i kada nisi u najboljem izdanju.

Gdje ne moraš glumiti da sve znaš.

Gdje te neko dočeka, pogleda, sasluša i usmjeri.

Zato prostor u kojem treniraš nije detalj.
On je tihi saveznik tvoje promjene.

U nekim teretanama žena uđe i odmah se osjeti kao da je upala u tuđi film.

Sprave su tu.
Muzika je glasna.
Ljudi treniraju.
Svi izgledaju kao da znaju šta rade.

A ona stoji i pita se:

“Gdje da počnem?”
“Da li ovo radim pravilno?”
“Da li me neko gleda?”
“Šta ako pogriješim?”
“Šta ako se osramotim?”

I vrlo često, niko joj ne priđe.

Dobije program, ali ne i osjećaj sigurnosti.
Dobije sprave, ali ne i podršku.
Dobije prostor, ali ne i pripadnost.

A bez pripadnosti nema kontinuiteta.

Jer trening nije samo fizički napor.
Trening je i emocionalno iskustvo.

Ako se žena osjeća neugodno, tijelo se stegne.
Ako se osjeća osuđeno, počinje se povlačiti.
Ako se osjeća izgubljeno, počinje odgađati.
Ako se osjeća sama, vrlo brzo prestane dolaziti.

Zato je važno da mjesto u kojem treniraš bude kao sigurna luka, a ne kao ring u kojem moraš dokazivati koliko vrijediš.

U Lifestyle Clubu vjerujemo da žena ne treba ulaziti u trening sa grčem u stomaku.

Treba ući sa osjećajem:

“Ovdje mogu doći i kad nisam savršeno raspoložena.”
“Ovdje ne moram nikome ništa dokazivati.”
“Ovdje nisam sama.”
“Ovdje me neko vidi, prati i razumije.”

Kada je prostor čist, uredan, prozračan, ženski, diskretan i profesionalan  tijelo se opusti.

Kada te tim dočeka osmijehom, zna tvoje ime i pomogne ti bez da se osjećaš nesposobno glava spusti gard.

Kada trenerica prilagodi trening tvojoj trenutnoj kondiciji, tvojim leđima, tvom umoru i tvom ritmu  pokret više nije kazna.

Postaje briga o sebi.

A to je velika razlika.

Jer žena neće izgraditi naviku tamo gdje se osjeća kao gost koji smeta.

Izgradit će je tamo gdje se osjeća prihvaćeno.

Tamo gdje trening nije još jedna obaveza na listi, nego prostor u kojem ponovo dolazi sebi.

Kao kada konačno otvoriš prozor u prostoriji u kojoj je dugo bilo zagušljivo.

Odjednom lakše dišeš.
Lakše se pokreneš.
Lakše povjeruješ da možeš nastaviti.

Zato okruženje nije samo “lijep prostor”.

Okruženje je ono što ti svaki put, svjesno ili nesvjesno, poručuje:

“Ovdje si dobrodošla.”
“Ovdje možeš krenuti svojim tempom.”
“Ovdje tvoja promjena ima podršku.”

I upravo ta podrška pravi razliku između kratkog pokušaja i navike koja zaista postane dio tvog života.

Jer nije svaka teretana mjesto gdje žena može da se opusti.

Neke su samo prostor sa spravama.

A Lifestyle Club je mjesto gdje žena može da spusti teret sa ramena, vrati povjerenje u svoje tijelo i korak po korak izgradi naviku koja je ne iscrpljuje  nego je vraća sebi.

I možda je jedna naša članica najbolje opisala ono što Lifestyle Club zaista jeste:

“Klub u kojem se individualnim pristupom svakoj ženi ponaosob pridaje pažnja kako njenim potrebama za najučinkovitije vježbe, tako i preporukama za zdrav način života uopšte. Sve ovo čini da se svaka od nas osjeća kao član velike porodice u kojoj se zaista jako dobro brinu za vas. Sve preporuke!”

Jer kada žena osjeti da nije samo još jedan broj u sistemu, nego osoba koju neko vidi, prati i podržava  tada trening prestaje biti obaveza i postaje mjesto kojem se rado vraća.