Jutro je počelo normalno.

Alarm je zvonio tri puta.

Prvi put ga je ugasila.

Drugi put je otvorila jedno oko.

Treći put je već kasnila.

U kuhinji kafa.

U glavi lista obaveza.

Na stolici ona torba za trening koju je sinoć spremila “za svaki slučaj”.

Naravno, taj slučaj se nije desio.

Pogledala je torbu i rekla sebi:

“Ma danas stvarno ne mogu. Prevruće je. Umorna sam. Imam hiljadu stvari. Sutra ću.”

Torba je ostala na stolici.

Kao mali ukras njenog odgađanja.

Navečer se vratila kući, skinula sandale, sjela na rub kreveta i osjetila ono poznato.

Leđa zategnuta.

Noge teške.

Glava puna.

Energija negdje između nule i “ne pitaj me ništa”.

I onda je, kao i mnogo puta prije, rekla:

“Ne znam šta mi je.”

Ali znala je.

Samo nije htjela naglas priznati.

Nije bilo stvarno do vrućine.

Nije bilo samo do obaveza.

Nije bilo ni do djece, posla, godišnjeg, gostiju, planova, Sarajeva u julu i života koji nikad ne pita imaš li vremena.

Bilo je do toga da je opet sebe stavila na čekanje.

Onako tiho.

Bez velike odluke.

Bez drame.

Samo jedan preskočen trening.

Pa još jedan.

Pa jedna sedmica.

Pa “od septembra”.

A septembar, znamo se, uvijek dođe sa istom rečenicom:

“Moram opet ispočetka.”

I možda bi tako nastavila da tog dana nije dobila poruku od prijateljice:

“Ja sam zakazala konsultaciju u Lifestyle Clubu za Savršeno ljeto. Hoćeš sa mnom?”

Prvo je htjela odgovoriti:

“Ma nisam ja sad za to.”

Ali onda je pogledala onu torbu na stolici.

I pomislila:

Možda nisam za veliki početak.

Možda nisam za strogi režim.

Možda nisam za trening koji će me slomiti.

Ali možda jesam za razgovor.

Za jedan dolazak.

Za to da me neko pita kako se stvarno osjećam.

Za to da ne čekam septembar da bih ponovo počela disati u svom tijelu.

I tako je došla.

Ne savršeno spremna.

Ne puna motivacije.

Ne kao žena koja “sve može”.

Nego kao žena koja je samo odlučila da više neće glumiti da joj ne treba podrška.

Na prvoj konsultaciji nije dobila kaznu.

Nije dobila predavanje.

Nije dobila pogled koji kaže: “Gdje si bila do sada?”

Dobila je pitanje:

“Kako se trenutno osjećaš?”

I prvi put nakon dugo vremena nije rekla samo:

“Dobro sam.”

Rekla je istinu.

Da je umorna.

Da se ukočila.

Da loše spava.

Da stalno odgađa.

Da joj treba pokret, ali ne zna kako da se vrati bez pritiska.

I tu je počelo njeno Savršeno ljeto.

Ne spektakularno.

Ne filmski.

Ne sa velikom transformacijom preko noći.

Nego jednostavno.

Jednim razgovorom.

Jednim planom.

Jednim treningom koji je njeno tijelo moglo podnijeti.

Jednom odlukom da ljeto ne mora biti pauza od nje same.

Jer Savršeno ljeto nije ljeto bez umora, obaveza, vrućine i haosa.

Savršeno ljeto je ono u kojem ne odustaneš od sebe čim život postane malo komplikovan.

Ako i ti imaš svoju “torbu na stolici” koju danima gledaš, možda nije problem što nemaš volje.

Možda ti samo treba prvi korak koji nije težak.

Zato te pozivamo da dođeš kao naša gošća u Lifestyle Club i zakažeš besplatnu konsultaciju za program SAVRŠENO LJETO.

Razgovarat ćemo o tome gdje si sada, šta te koči i koji je najlakši put da se ovog ljeta ponovo pokreneš.

Bez pritiska.

Bez glume.

Bez čekanja septembra.

Pošalji nam poruku i napiši:

ŽELIM SVOJU KONSULTACIJU ZA SAVRŠENO LJETO

A ti?

Hoćeš li i ove godine ostaviti torbu na stolici ili konačno krenuti?