Imala sam 24 godine kada sam rodila svog sina.

Imao je samo 5 dana kada smo se vratili u Sarajevo.

Na fotografiji za pasoš još uvijek mu je glavica bila nagnuta, jer je bio tako malen.

Bila sam mlada, bez ikakve pomoći, ali s mnogo snage u sebi. I tako, korak po korak, odgojila sam divnog momka od 22 godine: pristojnog, vrijednog, s glavom na ramenima.

Danas sam beskrajno ponosna na njega.

Kada pogledam unazad znam da sam pravila mnogo grešaka i s njim i sa sobom ali evo nas. Ljubav i poštovanje koje nas veže dokaz su da sam se na kraju dobro snašla.

Nikada nisam bila savršena mama, ali sam uvijek bila mama s puno ljubavi.

A možda je upravo to ono što je najvažnije.

Ne postoje škole koje te uče kako da budeš mama.

Kada to postaneš, tek tada počinješ shvatati i svoju vlastitu mamu. Svaki korak učiš sama, vođena instinktom, srcem i onom ljubavlju koja nema granica.

Biti mama znači uvijek biti tu i u lijepim i u teškim trenucima.

Znači praviti greške, nekada u dobroj namjeri, nekada i ne, ali uvijek sa željom da uradiš najbolje za svoje dijete.

A ipak, u tom ogromnom davanju… često se zaboraviš na sebe.

Snažna mama nije ona koja se potpuno poništava, nego ona koja pronađe vrijeme i prostor i za sebe, jer zna da samo tako može dati najbolje svom djetetu.

Dobrobit nije luksuz, već potreba.

Pokrenuti tijelo, brinuti se o vlastitom zdravlju, odvojiti sat vremena za fizičku aktivnost, za disanje, za otpuštanje napetosti… to je poklon koji mama daje sebi, a indirektno i svom djetetu.

Jer djetetu nije potrebna savršena mama, već mama koja je smirena, živa, prisutna i puna energije.

Danas svojom mišlju posebno grlim one žene koje su same odgajale svoju djecu, prolazeći kroz hiljadu poteškoća i odricanja.

I želim podsjetiti svaku od vas na nešto važno: imate pravo misliti i na sebe.

Briga o vlastitom tijelu i duši nije sebičnost, to je ljubav.

Drage mame, vi ste prava tiha snaga ovoga svijeta.

Nastavite voljeti sebe, jer ste najljepši primjer koji vaša djeca ikada mogu slijediti.